MLJEKARA ILI TERMOELEKTRANA
Piše: Petar Miloš

Kosidba i žetva se u duvanjskom kraju posljednjih godina obavljaju tek početkom rujna. A za ta dva nekada najznačajnija posla ne trebaju kose ni kosilice, vile, grablje ni kombajni. Dovoljan je upaljač koji je postao najznačajnija poljoprivredna alatka. Naime, malo se tko bavi ratarstvom i stočarstvom, pa seljaci pale suhu travu na njivama i livadama, a požari se maše i brdskih pašnjaka i šuma. Tako je Duvanjsko polje, koje je uz Livanjsko, Kupreško i Glamočko nekada bilo žitnica za Hercegovinu i Dalmaciju, postalo pustopolje.

Doduše, u posljednje vrijeme zbog teške socijalne situacije neki seljaci drže po koju kravu, tu je i nekoliko farmi ovaca i krava, ali je sve to sitnica u odnosu na potencijale, pa se postavlja pitanje kako iskoristiti najveći duvanjski kapital, a to je plodno polje i bezbroj pašnjaka na golemom prostoru općine od gotovo tisuću četvornih kilometara.

Ovih su dana u Tomislavgradu aktualne dvije inicijative kojima je cilj upravo korištenje Duvanjskog polja. Prva je otvaranje rudnika i izgradnja termocentrale, druga Prodexova inicijativa na otvaranju mljekare i sirare. Prva ide na eksploataciju podzemnog bogatstva polja, druga na korištenje površinskog potencijala. Mogu li te dvije investicije skupa i koliko se one isključuju i može li se proizvoditi zdrava hrana na polju gdje se s površine kopa ugljen i spaljuje u termocentrali?

Prvo o rudniku. Na polju se već mjesec dana vrše istražna bušenja koja, čini se, potvrđuju rezultate ranijih istraživanja Geoinstituta iz Tuzle o golemim naslagama lignita na osnovi kojih bi termocentrala mogla raditi 4o godina i proizvoditi više struje nego svi sadašnji potencijali Elektroprivrede Herceg Bosne. Za potrebe termocentrale također bi se gradila reverzibilna hidrocentrala koja bi vraćala vode iz Buška jezera tunelom ispod Privale. Brojke su zaista impresivne. Tu bi se kažu investiralo oko milijardu eura i posao našlo više od tisuću ljudi. Neki Duvnjaci vide u toj velikoj investiciji čimbenik razvoja i zaustavljanja iseljavanja.

Protivnici pak tvrde da bi rudnik i termocentrala toliko zagadili prostor da bi rastjerali i ovo malo Duvnjaka koji su ovdje ostali živjeti. Uz to pitaju, tko će tu biti zaposlen i neće li s obzirom na manjak stručnih kadrova, zaposlenici doći iz rudarske Bosne i tako promijeniti demografsku sliku mjesta. Nema dvojbe da bi otvaranje rudnika i izgradnja termocentrale donijela novac i materijalni boljitak, ali je također nedvojbeno da bi duvanjski okoliš izgubio svoju nevinost.

Kada su ovih dana vlasnici tvrtke Prodex sa sjedištem u Grudama i velikom robnom kućom u Tomislavgradu javno oglasili da namjeravaju na Kolu graditi mljekaru i siraru, protivnici termocentrale su došli na svoje. Naime, Prodex planira graditi veliku mljekaru kapaciteta stotinu tisuća litara mlijeka dnevno. A to znači da se otvara prostor za više od stotinu modernih farmi krava i ovaca. Prodexova je računica jasna. U svojim trgovinama prodaju na tone loših uvoznih sireva, a ovdašnje njive i livade ostaju neuzorane, nepokošene i nepopašene. Socijalna situacija je sve teža, jer se smanjio broj ljudi u inozemstvu, pa mlađi i ne pitaju kakav je posao, nego ga je važno dobiti. Na kućnom pragu i na vlastitom posjedu to je ipak najbolje.

Mljekara je među Duvnjacima prihvaćena s oduševljenjem, dok se rudniku i termocentrali mnogi opiru. Čini se, međutim, da se Duvnjake neće puno ni pitati što se tiče rudnika i termocentrale. Tu je država prigrabila ovlasti i pregovara s međunarodnim kompanijama koje bi tu uložile kapital. No svakako će se Duvnjaci boriti za svoje interese i neće nikome dopustiti da im zagadi prostor. A još manje će dopustiti da im se ponovi Buško jezero. Potopiti polje i rastjerati tisuće ljudi za manje od milijun maraka mjesečno, zaista je humanocid. Tim prije što preostali stanovnici nemaju ni vode ni (prave) struje. Naravno da na nejakim plećima općinskih vlasti leži najveća odgovornost.