GORNJA BUKOVICA – PRVO EKO I ETNO SELO!
Piše: Ljuba Đikić

Gornja Bukovica u duvanjskoj općini mogla bi uskoro postati prvo eko i etno selo u Bosni i Hercegovini - selo pozitivnog ozračja i dobrih vibracija!

Petnaestak kilometara udaljeno od grada, na pravcu Tomislavgrad -Posušje, smješteno je jedno od manjih duvanjskih sela - Gornja Bukovica. Ne tako davno ovdje su živjele brojne obitelji, a sada samo njih tridesetak, jer je većina kuće napravila uz dva kilometra udaljenu glavnu prometnicu i preselila u Donju Bukovicu.

Nedavno je asfalt stigao i u G. Bukovicu, pa nije problem doći do ovog živopisnog sela smještenog ispod brda, a nedaleko od župne crkve Sv. Franje. Ono po čemu je ovo selo privuklo našu pozornost jesu zanimljive priče vezane za pozitivno ozračje ovog sela. Naime, nasred sela raste vjerojatno najstariji jasen na širem području, a stručnjaci tvrde da je stariji od 300 godina. Visok je 40 metara, a obujam mu je 6 metara.

Njegova široka krošnja natkriljuje gotovo cijelo selo. U hladu Ćurića jasena (tako ga oduvijek imenuju), stoljećima se okupljaju mještani na dogovor ili na počinak.

-Naš jasen je uvijek bio odredište slučajnim prolaznicima, (ne tako davno najčešće duvandžijama). Oni su tražili sigurno prenoćište ili samo mjesto gdje će se odmoriti, predahnuti, otpočinuti od dugog puta ili teškog rada. Mnogi će vam u selu reći da se nigdje bolje ne odmori, bolje ne spava, kao pod našim jasenom, a neki su uvjereni da su upravo ovdje ozdravili i od mnogih bolesti. Tako govori inženjer Toma Ćurić, dobri duh Gornje Bukovice, ali i utemeljitelj i predsjednik HKUD «Fra Mijo Čuić». Toma nam priča kako je njegova prijateljica na simpoziju o alternativnoj medicini održanom u Americi održala predavanje o čudesnim svojstvima Ćurića jasena sa zaključkom da se na ovoj lokaciji širi pozitivna, za sada neobjašnjiva energija, a da cijelo selo i njegovi žitelji odišu dobrim vibracijama. Tu ne možete biti ljuti, umorni, neraspoloženi, tu se naprosto u svako godišnje doba ili doba dana dobro osjećate.

Vjerujući u to, Toma Ćurić je odlučio nedaleko jasena izgraditi motel, odmaralište - zračno lječilište. Posjekao je nekoliko stabala jasena, a iz jednog panja stalno su nicale mladice, pa je Toma izbušio panj i u njega ulio korišteno motorno ulje kako mladice ne bi nicale. I gle čuda: ubrzo je iz tog panja počela rasti mladica koja je za samo četiri mjeseca dostigla visinu od 4 metra! Toma je nije rezao, a svi koji dođu vidjeti mladi jasen iz panja ne mogu vjerovati kako brzo raste.

-To je za mene, ali i sve koji ovdje dođu, još jedna potvrda zdravog, pozitivnog ozračja, čudesne klime na ovom području, kaže Toma dodajući da ne može biti puka slučajnost da su ovdje rođena trojica čuvenih Čuića. Fratar Mijo Čuić i fra Petar Čuić kojeg su u dobra turske vladavine ovim područjima ubili u Travniku. Tu je rođen i književnik Stjepan Čuić… Ono što Toma ne govori, a selo priča, jest da je i naš sugovornik Toma prije dvije godine proglašen medicinskim fenomenom, jer je «ustao od mrtvih», što je posebna priča. I ono što su liječnici u Mostaru proglasili medicinskim fenomenom, Toma pripisuje svom selu i njegovoj pozitivnoj energiji, Božjem daru koji ima Gornja Bukovica. Može li se ta energija i znanstveno utvrditi, to će Toma i njegovi susjedi pokušati doznati.

Međutim, ono što je izvjesno jest pretvaranje Gornje Bukovice u eko, ali i etno selo s turističkim mogućnostima. Sve preduvjete za eko selo Gornja Bukovica već ima: čistu i zdravu životnu okolinu, šumu, pašnjake, livade i oranice za uzgoj stoke i proizvodnju zdrave hrane. Ima kuće, novoizgrađene, ali nedovoljno iskorištene. Uz mala ulaganja mogu se pretvoriti u ugodne apartmane. Ima dovoljno i starih, napuštenih, kamenih kuća i pojata, koje, uz građevinske preinake bez velikih problema mogu biti turistima ugodna odmarališta. Bilo bi to malo eko i etno selo, sredina za bogatu klijentelu koja traži nezagađenu sredinu i zdravu hranu, mir i buđenje uz cvrkut ptica.

I sve ono što bogati turisti ne mogu naći u velikim gradovima, što djeca ne mogu doživjeti na morskim plažama, našli bi ovdje. -Planirali smo ovdje osnovati i konjički klub, napraviti hipodrom, izgraditi mali zoološki vrt sa svim popratnim sadržajima za zadovoljenje potreba suvremenih nomada. Ujedno bi cijelo selo moglo biti i etno muzej, jer nam nije problem skupiti, a već dovoljno imamo eksponata za stalni postav. Ustvari, zamislili smo da se starim alatka i priborom turisti svakodnevno i koriste, da to bude način života, naša jedinstvena ponuda, kao ono: «kako su se hranili naši stari, kako se oblačili, kako živjeli». A ni kulturni život ne bi bio zapostavljen, već sada imamo što pokazati turistima i ljubiteljima starih običaja, jer imamo jedno od najaktivnijih društava u BiH, KUD »Fra Mijo Čuić» - priča Toma Ćurić, uz povlađivanje nekoliko svojih susjeda.

Nije Toma fanatik koji ostaje na idejama, nego pokušava i hoće sve te ideje i oživotvoriti. Tu fanatik odmah postaje realist, jer je glavni problem novac. Toma je mislio i na to: izradio je projekt eko i etno sela, s mnogo više podataka nego što smo mi ovdje zabilježili, i aplicirao za donaciju od japanske Vlade, koja upravo financira ovakve projekte u BiH.

Projekt Gornja Bukovica, koliko je Toma obaviješten, ušao je u uži krug za dobivanje donacije i Toma vjeruje da će novac i dobiti. Time bi se ostvario projekt «Gornja Bukovica - eko i etno selo» i dakako san Tome Ćurića i njegovih Gornjobukovičana. A to bi, uvjereni smo, bio putokaz mnogim Duvnjacima kuda i kako krenuti u razvitku svoga, sada zapuštenog i nerazvijenog kraja!